testPozitivan test na trudnoću najčešće će na lice budućih roditelja izmamiti osmijeh. Međutim, pred njima je tada put dug devet mjeseci, koji može biti pun izazova i donijeti razne poteškoće. Postoje situacije kada rođenje djeteta, koje bi trebalo biti najsretniji događaj u obitelji, bude opterećeno rizičnim čimbenicima koji bi u većoj ili manjoj mjeri mogli ostaviti traga na djetetov rast i razvoj.

Sigurno ste sudjelovali u razgovorima o trudnoćama i porođajima koji nisu prošli onako kako su majke očekivale. Vjerojatno ste čuli priče o trudnicama koje su  cijelu trudnoću morale mirovati zbog krvarenja u ranoj fazi trudnoće i na kraju su zbog brojnih komplikacija porođene hitnim carskim rezom ili priče da je porođaj krenuo prerano pa je novorođenče neko vrijeme zbog male porođajne težine moralo provesti u inkubatoru.

U svim tim slučajevima zapravo govorimo o neurorizičnim trudnoćama i neurorizičnoj djeci. Termini su to koji izazivaju strah i paniku te plaše roditelje.

 

Što je neurorizik i tko su neurorizična djeca?

Neurorizik obuhvaća sve one rizike koji mogu biti uzroci oštećenja, ali ne moraju nužno dovesti do njih. Faktori rizika mogu biti prenatalni (koji djeluju prije porođaja), perinatalni (koji djeluju za vrijeme porođaja) ili postnatalni (koji djeluju nakon porođaja). Najčešći su prenatalni faktori rizika – ovisnosti majke (konzumiranje alkohola, pušenje, narkotici, opojne droge), pretilost majke, njezina dob, izloženost otrovima (lijekovima, olovu) i, naravno, izloženost stresu.

Među faktorima rizika koji djeluju za vrijeme samog porođaja izdvojit ćemo prerani i otežani porođaj, nisku porođajnu težinu djeteta, APGAR manji od 7, više plodne trudnoće i zdravstveno stanje novorođenčeta (npr. anemija).

Najčešći uzrok neurorazvojnih odstupanja u djece jest periventikularna leukomalacija (hipoksično-ishemično oštećenje periventikularne bijele tvari mozga u nedonoščadi). Česti su uzroci i krvarenje u mozgu, hipoksija, konvulzije i novorođenački meningitis. Međutim, i depresija majke te manjak brige za dijete mogu uzrokovati neurorazvojne poteškoće kod djece. Neurorizično dijete jest svako dijete rođeno iz trudnoće opterećene pojedinim faktorima rizika, a takva djeca čine ukupno 10 posto novorođene populacije. Kod pojedine djece se razvoj odvija nesmetano  ili uz blaže poteškoće prolaznog karaktera unatoč rizičnim čimbenicima, a kod drugog broja djece posljedice mogu biti trajne.

Prvi pokazatelji poteškoća u razvoju

Usporeni motorički razvoj te povišen ili snižen mišićni tonus prvi su pokazatelji da je mozak djeteta pretrpio određenu traumu. Roditelji u ranoj fazi djetinjstva mogu happy-children1prepoznati odstupanja od normalnog razvoja. Prerano rođenoj djeci se tolerira blaže zaostajanje u razvoju ali ako dijete ne može sjediti, puzati ili hodati potražite stručnu pomoć. Vježbama će se stimulirati živčani sustav i oštećeni živčani putovi će se zamijeni novima, što može znatno ublažiti nastale teškoće. Tu mogućnost možemo zahvaliti plastičnosti mozga, naime, u trenutku rođenja razvoj djetetovog mozga nije dovršen. On se u prvih nekoliko godina života pod utjecajem iskustva ubrzano  razvija i mijenja te dijete uči mnoštvo novih stvari. U slučaju ranih ozljeda mozak iskorištava svoju plastičnost radi obnavljanja ili prevencije oštećenja pojedinih funkcija. Međutim, oštećena funkcija se neće razviti bez vanjske stimulacije, stoga je nužna bogata i strukturirana okolina koja će omogućiti modeliranje razvoja i maksimiziranje djetetovih potencijala.

Djeca kod koje u ranom razvoju postoje odstupanja u razvoju motorike najčešće budu uključena u terapiju čitavog niza stručnjaka kojoj je cilj osposobiti dijete za samostalne korake.

Važnost kontinuiranog praćenja

girl-pencilsOsim motoričkog razvoja, koji je uočljivi nestručnom oku, iznimno je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj djeteta s neurorizikom jer se stvarne posljedice traume mogu uočavati i pronalaziti i nakon što dijete svlada prve korake i ne moraju biti vezane samo uz motorički razvoj.

Roditelji često cijelo predškolsko razdoblje provedu bezbrižno, ne razmišljajući o tome da, osim motorički, njihovo dijete na još nekim područjima svog razvoja trpi posljedice poteškoća koje su se javile u trudnoći ili na porođaju.

Najčešće, tek upisne komisije prije polaska u školu detektiraju probleme koji otežavaju školovanje ili čak zahtijevaju prilagodbu načina obrazovanja. To znači da je u predškolskoj dobi propuštena prigoda za pripremu djeteta na zahtjeve koje nosi polazak u školu.

Važno je znati da se pojedine neurorazvojne poteškoće kao što su hiperaktivnost, nedostatak pozornosti, nespretnost, poteškoće s čitanjem, pisanjem i računanjem te problemi s ponašanjem mogu uočiti već u predškolskoj dobi, ali se ne prepoznaju ili zanemaruju.

Ako je dijete nespretno, nesamostalno u hranjenju i odijevanju, nezainteresirano za crtanje, loše drži olovku, ne može rezati po crti ili loše boji unutar označenog prostora, nema dovoljno razvijen govor, kratkotrajno zadržava pozornost, često mijenja sadržaje interesa, ne završava započete aktivnosti, voli se izolirati, teže ostvaruje kontakt s vršnjacima, teže pamti riječi pjesmica i slično, ne treba čekati školu u kojoj će sve to “naučiti”. Djeca svladavaju vještine i znanja prema određenom redoslijedu, te je stoga veoma važno procjenjivati razinu razvojnih sposobnosti i prema potrebi započeti s vježbama poticanja razvoja prije nego što kod djece nastanu znatnija odstupanja u odnosu na vršnjake. Čekanjem se gubi dragocjeno vrijeme, a rana detekcija i intervencija mogu omogućiti maksimalan razvojni potencijal i time formiranje sigurne, samopouzdane i sretne osobe.

Više o pregledu kod neuropedijatra i simptomima pročitajte ovdje.

22.11. NEUROPEDIJATRIJA ( u popodnevnim satima ) – doc.dr.sc. Radenka Kuzmanić-Šamija subspec. pedijatrijske neurologije

Naše ljubazno osoblje Vam stoji na raspolaganju za sva pitanja vezana uz temu i pregled.
Gemini – za zdravlje!

Copyright © 2017 Poliklinika Gemini d.o.o.
web dizajn i hosting Tempus media

Broj telefona    022/ 342 005