Piše: doc.dr.sc. Radenka Kuzmanić-Šamija, subspecijalist pedijatrijske neurologije.

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) neurorizično je ono dijete koje je tijekom trudnoće, porođaja ili u novorođenačkom dobu bilo izloženo rizičnim čimbenicima, WHO, 1978. U razvijenim zemljama svijeta, svako deseto dijete je neurorizično.

Nedostatna opskrba mozga kisikom uz poremećaj moždane cirkulacije najčešći je uzrok oštećenja nezrelog mozga te dovodi do blažih ili težih neurorazvojnih odstupanja u djece kao što su cerebralna paraliza, epilepsija, određeni oblici duševne zaostalosti te kognitivni i senzorni poremećaji itd.

Nedonoščad je posebno ugrožena skupina novorođenčadi za nastanak ranog oštećenja mozga, a incidencija navedenih ozljeda to je veća što je niža gestacijska dob, tj. što je nedonoščad nezrelija i manja je porođajna težina. Radi adekvatnog i pravovremenog liječenja novorođenčadi i nedonoščadi s oštećenjem mozga potrebno ih je što ranije i što preciznije otkriti.

Simptomi novorođenačke ozljede mozga mogu se pojaviti neposredno nakon rođenja ili mogu nastupiti vrlo naglo gotovo neočekivano 12, 24 ili više sati ili pak nekoliko dana poslije rođenja, kada se već čini da je novorođenče prebrodilo najopasnije vrijeme prilagođavanja na vanmaternični život. Simptomi se mogu svrstati u nekoliko skupina od općih simptoma i simptoma od strane središnjeg živčanog sustava, kao što su poremećaji stanja svijesti ili prerazdražljivost, poremećaji tonusa muskulature, cerebralni napadaji…

Nema niti jednog pojedinačnog simptoma, laboratorijskog nalaza ili patofiziološkog mjerila na temelju kojeg bi se mogla postaviti dijagnoza ranog oštećenja mozga. Nerijetko, prvi simptomi oštećenja mozga nisu jasno uočljivi te postanu vidljivi tijekom rasta i razvoja dojenčeta. Usporen motorni razvoj dojenčeta, poremećaj tonusa mišića, prepodražljivost, neutješan plač, poremećaj hranjenja, poteškoće usnivanja i uspostavljanja pravilnog ritma budnosti i sna…su neki od pokazatelja koji nas mogu uputiti na moguće oštećenje mozga.

Dijagnoza se stoga, temelji na praćenju neuromotornog razvoja djeteta, uz primjenu neurofizioloških i slikovnih pretraga mozga.

Intrakranijska ultrasonografija je posljednjih 20 godina postala metoda izbora u dijagnostici i praćenju ishoda strukturnih promjena nakon perinatalnog oštećenja mozga s pouzdanim prikazom vrste, lokalizacije i opsega oštećenja. Zahvaljujući ovoj metodi još tijekom trudnoće, a posebno nakon rođenja mogu se dijagnosticirati oštećenja mozga, prije svega oštećenja bijele tvari mozga kao i krvarenja u mozgu koji su najčešće povezani s razvojem cerebralne paralize.

Cerebralna paraliza je klinički entitet kojim se označuje grupa neprogresivnih, ali često promjenjivih motoričkih poremećaja uzrokovanih razvojnim poremećajem ili oštećenjem mozga u ranom stadiju razvoja. Cerebralna paraliza je klinička dijagnoza koju temeljimo na kliničkoj slici i tijeku bolesti. Oštećenje mozga koji je uzrok cerebralne paralize nije progresivno, međutim ovisno o procesima sazrijevanja mozga i terapijskim postupcima klinički tijek i motorička odstupanja se mogu mijenjati.

Stoga, svako neurorizično dijete već u prvim mjesecima života treba biti pregledano od strane neuropedijatra da se uoče odstupanja u neuromotornom razvoju.

Nakon detaljnog neuropedijatrijskog pregleda potrebno je  dijagnostičkim metodama procijeniti strukturalna i funkcionalna oštećenja središnjeg živčanog sustava. Pored slikovnih pretraga mozga, ultrazvuka i magnetske rezonancije u dijagnostici djece s  oštećenjem mozga koriste se i neurofiziološke pretrage elektroencefalografija, evocirani potencijali: vidni, slušni, te somatosenzorni.

Pravodobna habilitacija od strane stručnjaka, koristeći rezervne potencijale središnjeg živčanog sustava, može  postići ili potpuno uklanjanje odstupanja u razvoju djeteta ili smanjenje kasnijeg invaliditeta. Danas se najčešće primjenjuju dvije temeljne tehnike medicinske gimnastike, a to su neurorazvojna terapija (NRT) – prema Karlu i Berthi Bobath te kineziološka terapija po Vaclavu Vojti. Dijagnostiku i liječenje provodi habilitacijsko-rehabilitacijski tim jer pored oštećenja pokreta i položaja, nerijetko djeca sa cerebralnom paralizom mogu imati i pridružene smetnje. To su oštećenja vida, oštećenja sluha, epileptički napadaji, govorni poremećaji, poremećaj pažnje,  hiperaktivnost, poremećaji ponašanja, mentalna retardacija.

Samo rano otkrivanje neuroloških poremećaja preduvjet je uspješnog liječenja i rehabilitacije.

CategoryPedijatrija

Copyright © 2020 Poliklinika Gemini d.o.o.
web dizajn i hosting Tempus media

Broj telefona    022/ 342 005